Upravljanje proizvodnjom - članci

|

Upravljanje proizvodnjom

Vođenje poduzeća bez sustava upravljanja pripremom, proizvodnjom i uslugama jest kao upravljanje brodom bez navigacijskih uređaja; samo je pitanje vremena kada će nas vjetrovi otpuhati s tržišta. 

Temelj uspješnog poslovanja

Količina podatka koje treba preuzimati (iz pripremnih, proizvodnih ili pratećih radnih procesa) te brzo i točno obrađivati uz mogućnost korištenja informacija u trenutku i na mjestu potrebe svih ovlaštenih zaposlenika, uvjetovala je razvoj Integriranih informacijskih sustava (IIS), podatkovno organiziranih na bazi ili skladištu podataka, novoj komunikacijskoj tehnologiji i s obradom na memoriji i brzini rada te sigurnosti podatka, zahtjevnoj računalnoj opremi. Međutim, ovim se samo rješava problem kvalitetne organizacije skladištenja podataka i obrade informacija na temelju ovih podataka, a ostaje potreba razvoja, ugradnje i primjene metoda za analizu rezultata i predviđanje očekivanih trendova u poslovanju, kroz funkciju kontrolinga te modela i sustava upravljanja pripremom, proizvodnjom i poslovanjem (pripreme očekivanih rezultata za simuliranu poslovnu ili proizvodnu akciju).

Upravo ovo jest jedna od osnovnih i najčešćih pogrešaka kod analize i izbora sustava upravljanja poslovanjem (pod ovim pojmom podrazumijevamo upravljanje radom svih funkcija uključivši upravljanje pripremom, proizvodnjom i pomoćnim aktivnostima). Raspolažući relativno dobro organiziranim podacima i više ili manje zadovoljavajućim obradama (ponekad samo knjigovodstvenim), spremni smo kao menadžeri to prihvatiti (naročito ako ima nešto iz praćenja proizvodnje i tehničkih obrada: sastavnica, tehnološki postupci i radni nalozi) kao sustav upravljanja proizvodnjom, a i kao sustav upravljanja poslovanjem.

Naravno, interes informatičara jest "obojiti" svoj proizvod modernim nazivima (kao da im ovaj naziv može podići kvalitetu njihovoga programskog sustava) te nuditi i prodavati pod imenom IIS ili ERP sustav u proizvodnim poduzećima: podsustave računovodstva i financija uz kadrovsku evidenciju i praćenje prodaje. U našim časopisima u literaturi čak se navode ovakvi sustavi kao primjeri upravljanja proizvodnjom. Radeći na uvođenju ERP sustava u EU, uvjerio sam se da je to naša posebnost i da tamo informatičari, a naročito menadžeri znaju razliku između obrade podataka o stanju proizvodnje i upravljanja proizvodnjom na osnovi modela koji nude menadžeru moguće varijante upravljačkih odluka s očekivanim poslovnim rezultatima svake varijante.

 

Razvoj informatičke podrške logistici proizvodnje

Europsko udruženje za logistiku definira logistiku kao "organiziranje, planiranje, upravljanje i tijek poslova, počevši od razvoja i nabavke pa do proizvodnje i distribuiranja prema narudžbi kupca ili potrebama tržišta na način da budu zadovoljeni svi uvjeti tržišta s minimalnim troškovima". Osnovni informacijski tokovi koji trebaju zadovoljiti potrebe logistike prikazani su na slici 1.

Razvoj informatičke podrške logistici u proizvodnim poduzećima kretao se, a odvija se i danas prema slici 2. Moguće je podijeliti ga u dvije, po vremenu nastajanja i mogućnostima jasno podijeljene razvojne etape.
 

  • programi i programski sustavi koji rješavaju pojedinačnu logističku podršku pripremi i proizvodnji te

  • programski sustavi koji integriraju sve relevantne podatke i modele upravljanja u sustav upravljanja proizvodnjom.

    Početak je bio s primjenom knjigovodstvenih obrada (obračun plaća, materijalno knjigovodstvo, financijsko knjigovodstvo, knjigovodstvo sredstava dugotrajne imovine), čiji je razvoj počeo u bankama i osiguravajućim društvima. Oni su uvijek u odnosu na proizvodna i uslužna poduzeća imali više i novca i kadrova za razvoj te su ove obrade, a ponekad i kadrovi bili "prenijeti" i u veća proizvodna poduzeća. Smanjenje cijene računalne opreme omogućilo je primjenu ovih sustava i u srednjim i manjim proizvodnim poduzećima. Proizvodni inženjeri brzo shvaćaju da su ove obrade samo ubrzanje rada administrativnih funkcija, smanjenje rutinskih poslova i povećanje točnosti obrade, ali nemaju značajniji utjecaj na pripremni i proizvodni proces. Ovi podaci nastaju u tom procesu i vrijednosna su obrada količinskih kretanja resursa kroz pripremu i proizvodnju, bez mogućnosti utjecaja na ove procese u vremenu odvijanja. Počinju nabavljati ili razvijati pojedinačne programe koji pridonose racionalizaciji rada pojedinih tehničkih poslova ili funkcija. Tako nastaju programi za definiranje sastavnice i proračun potreba materijala, za praćenje zaliha, popis proizvodnih elemenata za proizvodnju i kooperaciju - kao i programi za proračun proizvoda pri projektiranju istih. Javlja se potreba za lokalnom integracijom podataka (prilikom izrade sastavnice kao i pri proračunu proizvoda treba imati podatke o raspoloživomu materijalu na skladištu). Brz razvoj, smanjenje cijena računalne opreme kao i razvoj programskih proizvoda omogućuju integraciju poslovnih, tehničkih i proizvodnih podataka (podatak se unosi na jednome mjestu, a koriste ga svi s ovlastima za korištenje). Primjer materijala može prezentirati ovaj pristup podatkovne integracije: unos prometa u skladištu, prijamna kontrola dodaje atest ili nalaz; u materijalnome i financijskom knjigovodstvu dobivamo cijene prema izabranoj metodi, pri lansiranju radnih naloga rezerviramo ga i izdajemo u proizvodnju s izdatnicom, čime pridružujemo materijalni trošak radnomu nalogu. Prilikom izrade kalkulacije za ponudu uzimamo trenutačnu cijenu materijala ili posljednju od dobavljača, a u svakome trenutku možemo znati nastale u odnosu na kalkulirane materijalne troškove te, na kraju, dobiti konačan obračun (ponuđeno-ugovoreno-ostvareno). Najčešći naziv informatičke podrške za ovu razinu integracije jest Integrirani informacijski sustav-IIS. 
    Potreba za brzim izlaskom proizvoda ili usluge na tržište, skraćenjem vremena pripreme i ciklusa proizvodnje uz porast značaja iskorištenja radnog vremena (primjena CNC strojeva i fleksibilnih proizvodnih sustava kao i proizvodnih linija, povećava cijenu sata rada proizvodnih kapaciteta), dovelo je do potrebe i pojave integracije na razini proizvodnog sustavakoja podrazumijeva:

  • integraciju IIS i univerzalnih programskih sustava, u prvom redu za potporu razvoju proizvoda (PDM) projektiranju i konstruiranju (CAD) te izradi programa za upravljanje CNC i NC strojevima (CAM), uz upravljanje cjelokupnom dokumentacijom (EDM);

  • integraciju u IIS nekih od metoda, modela ili filozofijaza upravljanje proizvodnjom (MRP, MRPII, JIT, metode optimalizacije operacijskih istraživanja - dinamičko programiranje, simulacija, višekriterijska analiza, teorija redova čekanja, optimalizacija zaliha, preklapanje serija, određivanje prioriteta, posebni algoritmi terminiranja, Petrijevih mreža) potrebnih za planiranje i optimaliziranje rezultata poslovanja, a jednako tako i za analizu rezultata i prikaza trendova (rebalans plana s procjenom očekivanih rezultata, Ishikawa dijagram za analizu uzroka nastalih odstupanja od plana itd.);

  • integraciju u IIS novih proizvoda informatičke tehnologije (e- poslovanje, Internet, intranet, skladište podataka, zaštita podataka, RF terminali) kao i umjetne inteligencije (genetički algoritmi, neuronske mreže, ekspertni sustavi, neizrazita logika).

    Na ovaj su način nastali ERP sustavi. U odnosu na IIS koji skladišti i obrađuje u integrirane informacije sve relevantne podatke jednog poduzeća, ERP sustavi planiraju i prate sve pripremne i proizvodne procese u poduzeću te daju informacije i varijante očekivanih proizvodnih i poslovnih rezultata prema stanju realizacije.

    Paralelno s razvojem informatičke podrške logistici pripreme i proizvodnje - od pojedinačnih programa, preko informatičkih otoka - do IIS i ERP sustava, razvijala se i integracija proizvodne opreme - od automatskog upravljanja radom (NC, CNC) strojeva, proizvodnih ćelija s automatskim opsluživanjem materijalom i alatom - do računalom integrirane proizvodnje - CIM, koja predstavlja koncept cjelokupnog integriranja: proizvodne opreme (NC, CNC, FTS, FMS, robota ilimanipulatora), ostalih hardverskih komponenti (senzori, transportni sustavi, računala, komunikacijska opreme), softverskih komponenti (CAD, CAE, CAM, CAP, CAQ, CAMI i ostalihCA.. proizvoda) i IIS. Jedan dio integracije iz CIM ostvaren je već u ERP sustavu.
    Globalizacija je dovela(a Internet i e-poslovanje omogućili) do potrebe jačega povezivanja svih sudionika u lancu potreba tržišta te pripreme i osiguranja resursa i proizvodnje.Ovu integraciju možemo nazvati globalna integracija koja na horizontalnoj razini povezuje više poduzeća na zajedničkom poslu (virtualna poduzeća) kroz zajednički sustav upravljanja proizvodnjom i poslovanjem tena vertikalnoj razini s kupcima - CRM (Customer Relationship Mangement) i dobavljačima, odnosno kooperantima - SCM (Supply Chain Management). Ova integracija, uz primjenu novih komunikacijskih tehnologija i e-poslovanja te automatizacije izvršnih funkcija procesa i lokalnog upravljanja, uz rad pripremnih funkcija "bez papira" dovela je do razvoja digitalnih poduzeća. Shvatimo li upravljanje proizvodnjom (osnova je PDCA Cycle(planiraj, učini, kontroliraj, korigiraj) kao procese planiranja (uz mogućnost dobivanja varijanti plana s očekivanim količinskim, terminskim i vrijednosnim pokazateljima), praćenja, analize i donošenja odluka za korektivne akcije s ciljem ispunjenja planiranoga, tada i programske sustave za informatičku podršku upravljanju možemo podijeliti u ove tri skupine:

  • Integrirani sustavi upravljanja proizvodnjom s programskim sustavom koji omogućuje izradu varijanti planova (s rokovima, planovima kapaciteta, radnim kalendarima sa smjenama rada i potrebama za produljenim radom, planom materijala, planom kooperacije, planom alata i izrade CNC programa,planom priljeva i odljeva sredstava za svaku varijantu, planom troškova uključujući izravne i raspodijeljene neizravne troškove prema ključevima raspodjele iz kontrolinga,očekivanim biznis-planom za svaku varijantu), praćenje svih planova te mogući rebalans uznkorektivne akcije u slučajevima odstupanja od plana i promjene biznis-plana vezano uz planirane korektivne akcije (produljeni rad, skuplji materijal s kraćim rokom isporuke, skuplja kooperacija s kraćim rokovima,rad u neradne smjene i neradne dane itd.). Menadžment ima najviše vremena za analizu varijanti te za kontrolu izvršenja i rezultata korektivnih akcija.

  • Sustavi upravljanja proizvodnjom s programskim sustavom koji omogućuje svakodnevno praćenje i kontrolu stanja svih pripremnih, proizvodnih i pratećih procesa, na osnovi kojih kao ina osnovi ugovorenih rokova za isporuku proizvodnje i nabavku resursa (uglavnom materijala) procjenjuje stanje realizacije te prema iskustvu i intuiciji donosi odluke o poduzimanju korektivnih akcija, prognozirajući očekivane globalne rezultate. Menadžeri troše više vremena za povezivanje informacija, direktnu kontrolu i analizu stanja, a manje vremena im ostaje za analizu očekivanih rezultata prema planiranoj korektivnoj akciji.

  • Sustavi upravljanja proizvodnjom s programskim sustavom koji nakon završetka ugovorenoga posla omogućuje obradu podataka (o troškovima, kvaliteti, ostvarenim rokovima) i analize koji omogućavaju menadžmentu kvalitetniji nadzor i intuitivno-iskustveno upravljanje pri narednim poslovima. Tijekom realizacije ugovorenog posla menadžer se oslanja na procjene stanja pripreme i proizvodnje od strane svojih suradnika. Kod ovih rješenja menadžer je najviše opterećen rutinskim poslovima za dobivanje podataka o stanju poslovanja s najmanje raspoloživog vremena za analize potrebe za donošenje odluka.

 

Sustavi upravljanja proizvodnjom

Funkcije koje treba zadovoljiti učinkoviti i moderni sustav upravljanja proizvodnjom jesu:


  • Ostvarena integracija svih relevantnih (poslovnih, tehničkih i proizvodnih) podataka i modela upravljanja razvijenih na teoretskim postavkama MRP i MRPII američle proizvodne filozofije i Just in Time japanske proizvodne filozofije ili neke od postojećih metoda koje omogućuju proces upravljanja.

  • Primijenjen sustav planiranja i terminiranja proizvodnje koji, prema slici 3, povezuje ove tri razine planiranja i terminiranja:

    • Osnovno planiranje prilikom davanja rokova prema narudžbama kupaca s planiranjem svih poslova odjela pripreme prema potrebama narudžbe (razvoj, projektiranje i konstruiranje proizvoda, izrada tehnologije, konstrukcija i izrada ili izbor i naručivanje steznih, reznih i mjernih alata, izbor optimalnih dobavljača i naručivanje potrebnih materijala, ugovaranje kooperacije, proizvodnja dijelova i sklopova, sastav sklopova i montaža, završna kontrola i ispitivanje proizvoda). Rokovi pojedinih aktivnosti osnovnog plana jesu polazni rokovi za planiranje montaže ili terminiranje proizvodnje.

    • Planiranje montaže proizvoda prema raspoloživim kapacitetima tako da se zadovolje rokovi iz osnovnog plana (raspoređivanjem unatrag), koristeći dodatne mogućnosti za skraćivanje trajanja aktivnosti sastava i montaže s ciljem zadovoljenja rokova iz osnovnog plana (povećanje kapaciteta, preklapanje aktivnosti, uključivanje kooperacije, rad u neradne smjene i neradne dane, nabavka većeg broja alata, smanjenje zazora među aktivnostima). Pridružujući ugradbene jedinice (dijelove ili sklopove koje bez dorade ugrađujemo u proizvod) aktivnostima plana, nakon izrade plana možemo dobiti: plan nabavke materijala (sa stanjem na skladištu, količinama i rokovima potrebe), plan kapaciteta, plan kooperacije, plan ugradbenih jedinica te planove potrebnih sredstava za osiguranje resursa. Teoretsku osnovu plana resursa predstavlja MRP pristup Američke proizvodne filozofije. Ukoliko je riječ o proizvodu koji nema proces montaže (izrada sklopova i dijelova po narudžbi, izrada jednostavnog proizvoda, usluge obrade, usluge remonta), aktivnostima osnovnog plana pridružuju se potrebe sklopova, dijelova i materijala te se dobiju ostali planovi.

    • Treću razinu predstavlja terminiranje proizvodnje. Terminiranje predstavlja raspoređivanje tehnoloških operacija po radnim mjestima prema raspoloživim kapacitetima istih, uzimajući u obzir tehnološki redoslijed operacija prema tehnološkom postupku, međuoperacijska vremena, prioritet radnog naloga, proizvoda, sklopa, dijela i operacije, stanje po tehnologijipotrebnih resursa (dokumentacija, alati, materijal za prvu operaciju, NC program za operacije na CNC strojevima) te mogućnost paralelnog rada po vremenu te količini tekuće i sljedeće operacije. Ukoliko se model terminiranja koristi kao treća razina, raspoređivanje se obavlja unatrag od roka potrebnog za montažu (po JIT pristupu Japanske proizvodne filozofije) ili roka danog u prodaji ukoliko je riječ o proizvodu bez montaže, a ako se radi samo terminiranje (narudžbe dijelova i sklopova), raspoređivanje se obavlja unaprijed. Rezultat terminiranja predstavljaju termin planovi po pogonima, brigadama, grupama radnih mjesta i radnim mjestima s rasporedom tehnoloških operacija za svaki sat radnog i eventualno potrebnoga neradnog dana.

  • Primijenjen model lansiranje proizvodnje uz automatsku provjeru stanja nerezerviranoga materijala, materijala u narudžbama s provjerenim rokom isporuke za prvu operaciju, stanje pripremljenosti alata i gotovosti NC programa za sve operacije na kojima je propisano, mogućnost izbora i rezerviranja zamjenskog materijala, mogućnost lansiranja dijela serije za koju ima materijal, skidanje rezervacije od strane ovlaštenih rukovoditelja te tiskanje proizvodne dokumentacije: tehnološkog postupka, tehnološkoga pratećeg lista, radnih naloga, radnih i kontrolnih lista te izdatnica materijala.

  • Riješeno praćenje aktivnosti odjela i gotovosti operacija u proizvodnji. Bez obzira obavlja li se prijava unosom na tastaturi ili bar-kod čitačima, odnosno RF terminalima (brže, jeftinije i točnije), neophodno je unositi gotovost operacija u trenutku nastajanja ili na kraju smjene (gotovost količine na operaciji, utrošeno vrijeme rada bez gotovosti količine za vremenski duže operacije, unos grupnog rada na operaciji). Na ovaj se način dobiju: gotovost operacija, preostalo vrijeme, gotovost proizvodnih elemenata (dijelova, sklopova, proizvoda, usluge) kao i ukupna gotovost radnog naloga te učinkovitost rada zaposlenika, grupe radnih mjesta, radnih mjesta i pogona (ostvarenje normativa)

  • Praćenje odstupanja od kvalitete (škarta, dorada) s ciljem lansiranja nove količine visokog prioriteta, odnosno lansiranje operacija dorade, praćenje reklamacija kupaca i reklamacija dobavljačima uz obračun troškova odstupanja od kvalitete, rješenja reklamacije te troškova po uzročnicima.

  • Praćenje nastalih troškova u svakome trenutku i po završetku radnih naloga. Pored izravnih troškova potrebno je imati u kontrolingu razvijen model raspodjele neizravnih troškova. Na ovaj se način troškovi neproizvodnih organizacijskih jedinica raspodjeljuju na proizvodna mjesta troškova kao i na nositelje troškova (radni nalozi, objekti, gradilišta).

  •  

Univerzalni sustavi upravljanja proizvodnjom- šansa ili utopija?

Bilo je, danas jest i bit će još dugo aktualno pitanje postoji li univerzalni sustav upravljanja proizvodnjom za različite tipove proizvodnje (serijska, maloserijska, pojedinačna ponavljajuća, pojedinačna projektna), za vrste proizvodnje (komadna ili kontinuirana procesna) te za grane industrije ili vrste uslužne djelatnosti (metaloprerađivačka, elektro, drvna, građevinska i izgradnja objekata, prehrambena, procesna, kemijska, tekstilna, za proizvodnje i distribucije elektroenergije, distribuciju plina, prijevoz putnika i tereta, projektiranje itd.) ili ga je potrebno posebno razvijati i/ili prilagođavati za svako poduzeće ili za svaku od navedenih skupina.

Teško je dati objektivno mišljenje po ovomu složenom pitanju. Vjerujem da bi pobornici kupovine univerzalnoga i "cjelokupnog" ERP sustava tvrdili kako je to jedino ispravno. I zaista, postoje argumenti:

   - sustavi se primjenjuju u velikom broju poduzeća u svijetu (ipak su ovo uglavnom svjetski poznata rješenja) te postoji velika sigurnost u radu;

   - iza sustava stoje značajne tvrtke koje neće tako lako nestati s informatičkog tržišta; 

   - osiguran je stalan razvoj i primjena novih IT te 

   - pored neopravdano visokih cijena (sustava, uvođenja i obuke) počela su se javljati jeftinija i po cijeni prihvatljivija ERP rješenja kod nas manje poznatih IT tvrtki.

Međutim, pristalice potrebe razvoja i prilagođavanja sustava (u koje i sam apsolutno pripadam) također imaju značajne argumente:
   - nemoguće je imati rješenje koje odgovara potrebama svih (može se uzeti čak jednostavan primjer sastavnice proizvoda: za metaloprerađivačku to je strukturna sastavnica, a već za pojedinačnu mogu biti grupni nacrti za koje se piše tehnološki postupak; kod građevinske proizvodnje to su recepture, kod izgradnje objekata kombinirana sastavnica strukture za objekt i recepture sastavnih elemenata objekta, kod opreme u eksploataciji bitan je i tvornički ili kataloški broj svakog elementa, kod plinske distribucijske mreže to je niz zemljopisnih i tehničkih elementaza distribucijsko područje - grad - naselje - mjesni odbor - cjevovod - dionica - potrošač - mjernoregulacijski sustav - trošila potrošača, kod proizvodnje madraca to su materijali, u prehrambenoj to je receptura s varijantama zadržavanja glavnih sastojaka u obveznim količinama itd.);

  • prilagođavanje sustava angažira korisnika, čime isti dobiva osjećaj sudjelovanja u kreiranju, lakše prihvaća sustav i skraćuje vrijeme obuke;

  • ovako kreirani sustavi otvoreni su za stalna poboljšanja u funkcioniranju (prema potrebama korisnika) te

  • dio sustava (kreiranje dokumenta, izbor šifarskog sustava) radi sam korisnik.

    Mogu samo reći da u tijeku 30-godišnjeg rada nisam imao slučaj da se programski sustav za upravljanja proizvodnjom (na bilo kojoj razini) mogao direktno primijeniti u poduzeću drugog tipa ili vrste proizvodnje.

    Kao argument može se navesti i ocjena stručnjaka poduzeća Aluminij d.d. u Mostaru (tvrtke koja je dobila značajna međunarodna priznanja za poslovnu organiziranost, a po poslovnim rezultatima među najznačajnijim je tvrtkama u ovom dijelu Europe) prezentirana na međunarodnom savjetovanju Upravljanje Poslovnim Sustavima ?UPS 2001. U radu dr. Ante Rezić, Boris Čihorić: Integrated Information System of "Aluminij" d.d. Mostar piše:

    "In the market, there were a lot of software offers, like 'ready made' solutions and also posibilities of application development according 'Aluminij's' requirements. Ready-made solutions at that time were too expensive to 'Aluminij' (in order of some millions DM), or they were heavily adaptable to 'Aluminij's' needs, or they covered only a part of'Aluminij's' needs (usually financial and accountance packages). The most fayourable and the most complete solutions wos offered from the softvare firm "ININ" - Slavonski Brod."

 

Kako odabrati učinkovit i primjenjiv sustav upravljanja proizvodnjom

Trebali bismo biti oprezni da iz iskustva izvučemo samo mudrost koja je u njemu i tu se zaustavimo; inače ćemo biti poput mačke koja je sjela na vruću peć. Ona više nikad neće ponovo sjesti na vruću peć - i to je dobro, ali ona također više nikada neće sjesti ni na hladnu peć.


Mark Twain

Najveći značaj za izbor ERP sustava za upravljanje proizvodnjom u nekom poduzeću ima menadžer. Vjerojatno mu je ovo jedna od težih, najneizvjesnijih odluka, u kojoj najčešće ima mlaku podršku istomišljenika i žestok pasivni otpor protivnika.Ovdje je suočen s lošim vlastitim iskustvom ili iskustvom prethodnika, u kojem su od nabavljenog veliki problem predstavlja i neuređena domaća ponuda sustava upravljanja proizvodnjom. Danas se na domaćem tržištu javljaju i ponuditelji sustava upravljanja proizvodnjom razvijenoga u kućnoj radinosti (zaposlenik-tvrtka) koji i ne znaju što sadrži upravljanje proizvodnjom, nikada nisu u bilo kojoj proizvodnji proveli nekoliko dana, ali zato imaju mogućnost šarmirati menadžera lijepim vizualnim grafikonima rezultata poslovanja.

Rješenje je u nešto većoj i kvalitetnijoj pripremi menadžerskog tima za izbor sustava. Jedan od mogućih pristupa je i u definiranju potreba, odnosno zahtjeva svih odjela i menadžmenta od sustava upravljanja proizvodnjom. Zahtjevi se mogu definirati kroz ove kriterije: obuhvatnost, korisnička orijentiranost, informatička inventivnost, dokumentiranost, obuka te uvođenje i održavanje.


 Za svaki modul definiraju se zahtjevi prema kriterijima. Kao primjer uzmimo modul nabava materijala gdje su zahtjevi: nalog za naručivanje, upit, ponuda, izbor najpovoljnije ponude, mogući dobavljači, rang-lista dobavljača, višejezična narudžba, automatsko kreiranje narudžbi iz naloga, stanje traženoga, naručenoga i pristiglog materijala.Kod svakoga zahtjeva ponuditelj daje mogućnost svog sustava težinskim ocjenama: 0 - nije obuhvaćeno, 5 - djelomično riješeno i 10 - potpuno riješeno. Dajući težinski značaj u postotku svakome od modula (u svakom poduzeću različit je značaj pojedinih modula), možemo dobiti pokazatelje u kojoj mjeri ponuđeni sustav zadovoljava naše potrebe i rang-listu ponuditelja.


Naravno, nakon toga za uži krug ponuditelja treba omogućiti dokaz navedenih mogućnosti u konkretnom poduzeću. Na izabranoj narudžbi kupca, radnomu nalogu s pripadajućim proizvodnim elementima i njihovom tehnologijom, na grupi kapaciteta (potrebnih za izabranu tehnologiju),na potrebnim materijalima za proizvodne elemente koji su dijelovi u vlastitoj proizvodnji i zaposlenicima potrebno je pokazati konkretno na ovomu testnom primjeru mogućnosti ponuđenog sustava (osnovni plan, lansiranje, nabava materijala, rezerviranje materijala, terminski plan W2 po radnim mjestima, prijava gotovosti, prijava odstupanja od kvalitete, otprema, fakturiranje, praćenje troškova, konačni obračun radnog naloga).

Prilikom natječaja (javnoga ili pozivnog) ne treba zaboraviti domaće informatičke tvrtke. S obzirom na vodeću ulogu prema poslovnim rezultatima u svojim granama ili županijama, svakako zaslužuju pozornost rezultati ostvareni primjenom domaćeg sustava upravljanja proizvodnjom i uslugama u hrvatskim poduzećima: 

CHROMOS SVJETLOST d.o.o. Lužani,

SAMOBORKA d.d. Samobor,

HESPO d.o.o. Prelog,

ZVEČEVO d.o.o. Požega,

LIM-MONT d.o.o. Vrbanovec,

OVV-ODRŽAVANJE VUČNIH VOZILA d.o.o.Zagreb,

VIBROBETON d.o.o. Vinkovci,

BRODPLIN d.o.o. Slavonski Brod,

Đuro Đaković Zavarene posude d.o.o. Slavonski Brod,

Sladorana d.d. Županja

(postoji još uspješno realiziranih sustava domaćih ponuditelja o kojima manje znam). Dodaju li se tomu uvedeni sustavi u inozemstvu dobiveni u međunarodnoj konkurenciji (ALUMINIJ d.d. Mostar, LASER GRUPPE Beč) kao i izbor te primjena domaćih sustava upravljanja proizvodnjom u poduzećima čiji su vlasnici bili osnivači inozemne tvrtke Austrian energy (Đuro Đaković Termoenergetska postrojenja d.o.o.), SAINT JEAN INDUSTRIES d.o.o., može se zaključiti da i domaće informatičke tvrtke zaslužuju svoju priliku.

Na kraju bih rekao jedno vlastito iskustvo:

Nemoguće je napraviti ili prilagoditi i uvesti sustav upravljanja proizvodnjom korisniku koji ne zna što treba. Sve što mu pokažemo ili napravimo nije "ono što je očekivao".